Kad je prije tri godine ugovorio obavezu sa direktorom Gimnazije ,,Miloje Dobrašinović” iz Bijelog Polja Milkom Kovačevićem da pripremi rukopis ove knjige, autor Rajko Medojević ni slutio nije kakve će ga sve nedaće zadesiti. Kaže kako je jedno vrijeme sumnjao da će uopšte moći da ispuni obavezu koju je preuzeo.
– Uspio sam zahvaljujući razumijevanju, podršci i pomoći svoje supruge Kaće i kćerke Ane, koje su me bodrile da ne klonem. Preuzimale su umjesto mene i porodične i društvene, i rođačke i bratstveničke obaveze, samo da ja mogu da radim. Njihovom zaslugom i zaslugom svojih saradnika, prije svega kolege Milka Kovačevića i sekretarice Alme Crnovršain, nastala je ova knjiga. Ugovoren je bio obim od 600 stranica, a kao što vidite, on je narastao za polovinu više – ističe Medojević.
Sumirajući podatke do kojih je dolazio, kaže da ga je začudilo kakav je intelektualni potencijal polazio u svijet nauke iz bjelopoljske gimanzije.
– Nijesam poznavo nijednu oblast ljudskog naučnog djelovanja, a da u njoj nijesu dali značajan doprinos učenici bjelopoljske gimnazije, i to iz svih značajnih oblasti, od kojih uzgred pominjemo samo neke – medicine, posebno hirurgije, atomske fizike, među kojima je istraživanje i korišćenje plazme, matematike i njenih disciplina, elektrotehnike i elektronike svih modula, arhitekture i građevinarstva, biologije i ekologije, psihologije, pedagogije, psihijatrije, stomatologije, geografije, geologije, prava, posebno kriminalogije, istorije i svih novih naučnih fenomena savrmenog doba – kaže Medojević.
Po svom naučnom doprinosu naročito su poznati u naučnim centrima Beograda, Sarajeva, Zagreba, Novog Sada, Niša, Podgorice, Prištine, Kragujevaca, Čačka, Banjaluke, Mostara, Nikšića. U njima su ostvarivali svoje istraživačke naučne poduhvate, bili profesori i rukovodioci ovih prestižnih naučnih kuća i nekih poznatih svjetskih univerziteta.
– Može li neko danas da zamisli da su se na Koritskoj ili Goričkoj visoravni u seoskim i varoškim udžericama rađali velikani svjetske nauke i tehnike. Može li se vjerovati da je đak bjelopoljske gimnazije rekonstruisao i napisao stogodišnju istoriju svih gradova Srbije, od kojih je svaka imala po 1.200, a neke 2.000 stranica, a da se ne nađe niko drugi, ili da su naši učenici briljirali kao istraživači atomske fizike i da su u toj sferi zauzimali vrhove svjetske nauke. Da ne pominjemo dalje otkrića i petente naših doktora nauka pri liječenju bolesnika. Ova knjiga sadrži mnogo toga što se ne može naglašavati, ali je pokušano da se njenim štampanjem oda priznanje doktora nauka. Veličina tog doprinosa moći će se naslutiti samo kada se pročita knjiga – kazao je Medojević.
Autor ističe da je za rad na ovoj knjizi imao i lični motiv. Želio sam da se odužim idolima svoje mladosti. To su trojica narodnih heroja.
– Želio sam da se odužim svojim školskim drugovima – zato su tu generali i brojni drugi stvaroci, da se odužujem svojim učencima iz osnovne i srednje škole, svojim prijateljima, komšijama, poznanicima i posebno velikim stvaraocima. Htio sam da se oda prizanje mojoj gimnaziji i Bijelom Polju, koji su u svijet nauke uputili ljude dostojne najvećeg divljenja.
– Dok bih prelistavao albume sa fotografijama ovih veličina zapitao bih se ima li ljepših ljudi u mladosti i starosti od doktora nauka ranijih đaka bjelopoljske gimnazije. Da li ima ljepših i otmenijih dama od učenica iz Bijelog Polja koje su se iskazale u svjetskoj nauci. Da li nekome ljepše pristoje generacijska ili oficirska uniforma od onih koji su izašli iz kupa bjelopoljske gimnazije. Smatram da se ovakva knjiga javlja samo jednom u stotinu godina i da je do sada neviđena na prostorima iz okruženja. Ločigno je da u njoj mora biti nedorečenosti, grešaka i propusta, jer nijesu obuhvaćeni svi doktori nauka, zbog čega se svima izvinjam. Ostaje obaveza upravi Gimanazije i doktorima nauka da se izvrši dopuna podataka o vašem stvaralaštvu, da se dozna o doktorima nauka koji nijesu obuhvaćeni i direktor omogući da se do nove godine prikupe podaci i da do današnjeg dana iduće godine bude štampana dopuna ove publikacije.
Samo je jedna Bjelopoljska gimnazija i za to ste najviše zaslužni vi, doktori nauka. Zato upućujemo iskrene čestitke i zahvalnost svim doktorima nauka koji su omogućili da ovakvu knjigu pripremi jedan devedesetogodišnjak…– zaključio je Rajko Medojević.
Milovan Novović